PDF Verzija
Govori
Govor ambasadora Sjedinjenih Američkih Država Charlesa Englisha na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
19. april 2008.
Zahvaljujem dekanu Pejanoviću i profesorici Kečo-Isaković. Zaista mi je veliko zadovoljstvo biti danas ovdje.
Također bih se htio zahvaliti Fakultetu političkih nauka i Univerzitetu na njihovom pozivu da se obratim vašim studentima.
Dekane Pejanoviću, predstavnici Univerziteta, članovi akademske zajednice, profesori, studenti:
Sjedinjene Američke Države su istinski i nepokolebljiv partner Bosni i Hercegovini. U proteklih trinaest godina i kroz tri administracije, i pored niza globalnih izazova u sferi vanjske politike, Sjedinjene Države su održale aktivno prisustvo i trajan interes za ovu zemlju. Nijedna druga zemlja ili institucija nije bila tako aktivna i angažovana u nastojanju da se ova zemlja usmjeri ka prosperitetnoj i demokratskoj budućnosti. Sjedinjene Države se neće pokolebati oko svoje privrženosti Bosni i Hercegovini.
Sjedinjene Države vjeruju u građane Bosne i Hercegovine. Mi čvrsto vjerujemo da vi želite multietničku, demokratsku Bosnu i Hercegovinu unutar evro-atlanskih struktura. To je cilj kojem teži moja vlada, a on će biti postignut ako lideri Bosne i Hercegovine poduzmu korake neophodne za njegovu realizaciju. Počevši od vodeće uloge koju su Sjedinjene Države imale u Daytonu, mi smo stajali rame uz rame sa građanima BiH. Tako će biti i kada vam zažele dobrodošlicu u zajednici evro-atlanskih država. Drago mi je da mogu stati pred vas danas i reći da je Bosna i Hercegovina postigla značajan napredak u proteklih nekoliko sedmica.
Prije nekoliko godina, uz našu snažnu podršku, BiH je uspostavila jedinstveno Ministarstvo odbrane i multietničke oružane snage. Oni danas služe potrebama državne sigurnosti BiH i predvode integraciju u evro-atlanske sigurnosne strukture. Bio sam veoma zadovoljan, a građani ove zemlje bi trebali biti ponosni, da je BiH na samitu u Bukureštu dobila poziv da započne sa Intenziviranim dijalogom sa NATO savezom. Ovo je značajan trenutak na putu Bosne i Hercegovine ka njenoj integraciji u evro-atlansku zajednicu i predstavlja uvjerenje da ova zemlja ima potencijal da postane važan i potpuno integrisan član ovog saveza. Sjedinjene Države su blisko sarađivale sa političkim liderima da bismo osigurali provedbu reformi neophodnih kako bi Bosna i Hercegovina napravila još jedan korak ka članstvu u NATO savezu. To je još jedan dokaz naše opredijeljenosti da pomognemo da Bosna i Hercegovina napreduje ka konačnom članstvu u NATO savezu i da se realizira kao moderna država.
Nedavno su bh. parlamentarci usvojili dva zakona kojima će se kreirati nove policijske strukture na državnom nivou u skladu sa Mostarskom deklaracijom i Sarajevskim akcionim planom. Shvatamo da su mnogi bili nezadovoljni procesom reforme policije i da nisu sve političke stranke zadovoljne rezultatom. Neće svaka reforma biti savršena. Ono što je najvažnije jeste da reforme pokreću BiH naprijed. A, najvažnija stvar u vezi dva zakona o reformi policije je da su se njihovim usvajanjem Bosni i Hercegovini otvorila vrata za potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Ovo je ključni korak na putu Bosne i Hercegovine ka članstvu u EU.
Međutim, pošteno govoreći, postizanje sporazuma u vezi reforme policije i usvajanje reformskih zakona o policiji je predugo trajalo. Uporna i s vremena na vrijeme žestoka intervencija od strane međunarodne zajednice bila je neophodna kako bi ubijedili bh. lidere da postignu koncenzus. A nije trebalo biti tako. SSP je ključni momenat za Bosnu i Hercegovinu u procesu evro-atlanskih integracija. Predsjednici političkih stranaka i izabrani dužnosnici bi trebali biti svjesni da su odgovorni postići koncenzus zbog dobrobiti ove zemlje. Usvajanje ovih zakona trajalo je tri godine. Bosna i Hercegovina nema vremena da čeka dok se njeni lideri nastavljaju prepirati oko zakona potrebnih kako bi ova zemlja išla naprijed.
Bosna i Hercegovina je tek na početku svog putu ka članstvu u NATO savezu i EU. Biće potrebno realizovati sveobuhvatne reforme, naročito u toku pristupnog procesa EU.
Pred vašim političkim rukovodstvom naći će se zadatak usklađivanja legislative sa EU aquis communitaire (zajednička legaslativa svih zemalja-članica EU). Ovaj dokument sadrži 350.000 stranica propisa i odredbi, a svake godine se povećava za 5.000 stranica. Samo u prvoj fazi implementacije SSP, Bosna i Hercegovina mora ozakoniti 1.159 propisa iz aquis communautaire-a. Ozbiljno zabrinjava činjenica da je prošle godine Vijeće ministara razmatralo 118, a usvojilo samo 38 zakona. Državni parlament je potvrdio samo 40 od 135 zakona o kojima je raspravljao. Da bi Bosna i Hercegovina gajila realnu nadu o priključenju EU, njeno političko rukovodstvo mora raditi puno, puno više. Oni ne mogu potrošiti tri godine u međusobnom žestokom polemiziranju o svakoj reformi, kao što je to bio slučaj sa policijskom reformom. Da bi se pridružila evroatlanskoj zajednici zemalja i radi dobrobiti svojih građana, BiH mora postati funkcionalna, reformski orijentisana, moderna i demokratska evropska zemlja.
Najveća korist od EU za obične građane BiH biće ekonomska korist. Pristup zajedničkom tržištu, mogućnost zapošljavanja bilo gdje u Evropi i povećane strane investicije su samo neke od pozitivnih stvari koje će se desiti. Ipak, sada je pravi trenutak da se počne popravljati ekonomsku situaciju u BiH. Ekonomija BiH ima stabilnu stopu razvoja (više od 6% prošle godine). Ipak, nije sve dobro. Stopa nezaposlenosti – posebno među mladima – je previsoka. Poslovna klima još uvijek nije kakva bi trebala biti. Prema Svjetskoj banci, BiH je na 95. mjestu u svijetu u pogledu uvjeta za poslovanje, i nažalost, jedno je od najgorih mjesta na svijetu za otpočinjanje biznisa. Nema nijednog razloga da se čeka sa implementacijom ekonomskih reformi koje bi podstakle nove djelatnosti, pomogle postojećim preduzećima da prošire djelatnost i privuku više stranih investicija. Ima mnogo primjera u Evropi, kao što su Irska i Slovenija, gdje su prave ekonomske politike ubrzano dovele do značajnog nivoa prosperiteta. Nema apsolutno nijednog razloga da tako ne bude i ovdje. BiH ima sjajan ekonomski potencijal. To bi za političko rukovodstve ove zemlje trebala biti njihova osnovna odgovornost i najveći prioritet.
I ja i moji prethodnici smo vam u mnogim prilikama govorili da Sjedinjene Države ne mogu pomoći Bosni i Hercegovini bez aktivnih i angažovanih partnera. Prečesto su, u protekle dvije godine, bosansko-hercegovački politički lideri međusobno vodili destabilizirajuće dijaloge. I svoje vrijeme i energiju su usmjeravali na pitanja koja dijele ovu zemlju, umjesto na ona koja ih približavaju i ona koja ih mogu pokrenuti naprijed. Umjesto da izaberu da zaliječe rane, oni su nastojali da ih politički iskorištavaju. Poziv u program Intenziviranog dijaloga sa NATO savezom i potpisivanje SSP daju vašem političkom rukovodstvu priliku da prevaziđu užasnu, razjedinjujuću i destruktivnu politiku koja je karakterisala protekle dvije godine. Mi smo spremni raditi sa njima ako tu priliku odluče iskoristiti.
Možda je neprimjerno da ja govorim o ovome sada kada je SSP spreman za potpisivanje i kada se upravo pristupa fazi Intenziviranog dijaloga. Ali, po mom mišljenju, upravo sada lideri Bosne i Hercegovine moraju napraviti izbor: ili iskoristiti ovu šansu i napraviti pomake ka Evropi i NATO savezu, ili daleko zaostati iza svojih susjeda. Ovdje smo na raskršću, a putevi su jasno utvrđeni. Put ka Evropi biće u političkom smislu teži, u to nema sumnje, ali on je jedini put ka budućnosti. Ako BiH lideri izaberu ovaj drugi put, koji je dobro utaban, poznat, ustaljeni put, zapravo ako nastave koristiti reformske procese kao bojište za uskogrudne etničke interese, niko, ni SAD ni EU, niti bilo koja druga međunarodna institucija, neće biti u stanju da ih spriječi da iznevjere nadanja građana BiH. Nijedan bh. građanin, bez obzira na etničku pripadnost ili entitet, nije imao koristi od nedavne, štetne spirale vještačkih kriza koje su proizveli politički lideri ili od prolongiranih pat-pozicija u vezi sa reformom policije. Puno je vremena nepotrebno izgubljeno. Bosni i Hercegovini očajnički treba državnička mudrost. Ponašanje u posljednje dvije godine bilo je u potpunosti nekonzistentno sa ovim imperativom.
Želio bih se konkretno obratiti političkim liderima konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo sam već rekao, ali smatram da je ova poruka od ključne važnosti i vjerujem da je vrijedi ponoviti.
Srbima poručujem: vi morate prihvatiti svoju budućnost unutar Bosne i Hercegovine. Odvajanje bilo kojeg dijela ove zemlje ne samo što je neprovodivo, nego je neprihvatljivo i opasno. Retorika koja čak samo nagovještava takvu mogućnost je destabilizirajuća. Secesija, ni pod kakvim okolnostima, nije moguća. Moramo biti jasni oko jedne stvari: nema nikakvog nezavisnog puta za Republiku Srpsku, odvojenog od Bosne i Hercegovine, kojim bi pristupila evro-atlanskim strukturama.
Prošlih godina smo bili svjedoci rasta i razvoja u Republici Srpskoj bez presedana. Ovaj razvoj je uvjerio neke da prosperitet u Bosni i Hercegovini funkcioniše po principu vage – da uspjeh i snaga jednog dijela zemlje može doći samo na štetu države. To je apsolutno netačna konstatacija. Trajan prosperitet i razvoj može i mora biti u potpunosti zajednički. Nema nikakve dileme da prosperitetna i uspješna Republika Srpska može postojati jedino kao dio jake i prosperitetne države.
Svi znamo da država nije uvijek efikasna. Ali umjesto osporavanja državnih institucija, čime ih nadalje potkopavaju i slabe, srpski lideri bi trebali aktivno tražiti načina da poprave i reformišu ove institucije za dobrobit svih građana ove zemlje. To je jedini način da se ovoj zemlji zajamči evro-atlanska budućnost i njen budući prosperitet. Srpski lideri moraju shvatiti da slabljenjem države ne mogu ostvarivati interese Republike Srpske. Srpski lideri također moraju prihvatiti da će biti potrebno izvršiti mnoge državne reforme kako bi se proveo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i osigurale beneficije za njihove glasače, preko članstva u evro-atlanskoj zajednici.
Bošnjacima: vi ne možete dozvoliti da prošlost upravlja vašim političkim planovima ili da ograničava vaš pristup reformama. Ostavština ratnih godina još uvijek se nadvija nad BiH, i tako će biti još dugo. Ovo je neminovno i to je tragedija. Moja vlada snažno vjeruje da oni koji su počinili užasan zločin moraju biti izvedeni pred lice pravde. Kretanje naprije ne znači zaborav; ono ne poriče činjenicu stradanja u prošlosti ili važnost pamćenja. Opravdano je tražiti od drugih da se otvoreno suoče sa prošlošću, ali da bi se Bosna kretala naprijed, vi također morate doprinijeti izgradnji povjerenja. Politika osvete vas neće odvesti u NATO savez niti u Evropsku uniju.
Na putu izgradnje povjerenja, morate se truditi da postignete koncenzus i morate biti spremni da činite ustupke. Politički lideri koji obećavaju sve, koji obećavaju da se prošlost može prepravljati, nude prazna obećanja. Pristupati pregovorima sa “sve ili ništa” neminovno vodi ka “ništa” ili gorem od toga. Politika zasnovana na vladavini većine vodi ka produbljivanju nepovjerenja i ne može dovesti do stabilne demokratije za koju bošnjački lideri tvrde da je žele. Bosni i Hercegovini trebaju mehanizmi kontrole i ravnoteža nadležnosti kako bi se zaštitili interesi svih konstitutivnih naroda i manjina. Bošnjački politički lideri također imaju odgovornost za funkcionalnost institucija državnog nivoa, jer je njihova učinkovitost ključna za pristupanje BiH evro-atlanskim integracijama. Neodgovorno je politizirati državne institucije ili pretpostavljati uske etničke interese širim interesima države pri upravljanju tim institucijama.
Hrvatima: morate prihvatiti da se daljnje etničke podjele ove već podijeljene zemlje nikada neće desiti. Vaša dijagnoza mnogih problema sa kojima je BiH suočena je uveliko ispravna. Moja vlada se slaže sa vama da se država BiH mora ojačati, da bez osnovnog nivoa autonomije i vjerodostojnosti ova država ne može, a morala bi, voditi evro-atlanski proces integracije. Zbog toga je moja vlada podržavala i nastaviće podržavati ustavnu reformu. Nažalost, takmičarski prijedlozi koji se fokusiraju na unutarnje granice BiH i teritorijalnu organizaciju su raspalili etničke podjele. Oni su odvukli pažnju sa razgovora koji se moraju voditi o državnim strukturama koje su dovoljno funkcionalne i efikasne da ispune obaveze koje je BiH preuzela na svom putu ka evro-atlanskim integracijama.
Kao što sam rekao na početku mog izlaganja, Sjedinjene Države vjeruju u Bosnu i Hercegovinu i u njene građane. Mi vjerujemo da građani ove zemlje zaslužuju mirnu i prosperitetnu budućnost u okviru evro-atlanskih struktura, i traže od svojih političkih lidera da im takvu budućnost osiguraju. BiH je napravila korak bliže svojoj sudbini unutar evro-atlanskih struktura, ali je odgovornost bh. lidera tim korakom proporcionalno postala veća. Za nekoliko decenija, istoričari će se osvrnuti na to kako se BiH transformirala iz poratnog, etnički podijeljenog društva u vitalnu i prosperitetnu, multietničku evropsku državu. U svojoj analizi, oni će identifikovati prekretnicu kada su bh. politički lideri prepoznali svoju zajedničku sudbinu i iskoristili trenutak za postizanje ovakvog ishoda. Apelujem na sve vas, i na izabrane lidere i građane, da dopuste da taj trenutak bude sada.