Izvještaji Ministarstva inozemnih poslova
Izvještaj o trgovini ljudima za 2007. godinu
Izvještaj objavio Ured za praćenje i borbu protiv trgovine ljudima, 12. juni 2007. godine
Uvod
Svjedočenja žrtava uključena u ovaj Izvještaj data su samo ilustracije radi i ne obuhvataju sve postojeće oblike trgovine. Svaka od ovih priča, nažalost, može se dogoditi gotovo svugdje u svijetu. Navedene su da bi se pokazali mnogi vidovi trgovine ljuima i raznolikost lokacija na kojima se odigravaju. Nijedna zemlja nije imuna. Sva imena žrtava navedena u ovom Izvještaju su izmišljena. Fotografije na koricama Izvještaja i većina nenaslovljenih fotografija u Izvještaju nisu slike dokazanih žrtava trgovine ljudima, ali su priložene kako bi se pokazalo mnoštvo vidova eksploatacije koji pomažu da se definira trgovina ljudima i raznolikost kultura u kojima postoje žrtve trgovine ljudima.
Svrha
State Department je po zakonu obavezan da svake godine Kongresu Sjedinjenih Država podnese izvještaj o naporima stranih vlada usmjerenim na eliminaciju teških oblika trgovine ljudima. Ovaj Izvještaj je sedmi po redu godišnji izvještaj o trgovini ljudima. Namijenjen je podizanju globalne svijesti, isticanju napora međunarodne zajednice i ohrabrenju stranih vlada da preduzimaju efikasne korake u borbi protiv svih oblika trgovine ljudima.
Američki zakon kojim su regulirani napori protiv trgovine ljudima, Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima iz 2000. godine, u izmijenjenoj formi, ističe da je cilj borbe protiv trgovine ljudima kažnjavanje trgovaca ljudima, zaštita njihovih žrtava i sprečavanje trgovine ljudima. Oslobođenje osoba koje su u uvjetima sličnim ropstvu jeste krajnji cilj ovog Izvještaja i politike Američke vlade u vezi sa borbom protiv trgovine ljudima.
Trgovina ljudima je višedimenzionalna prijetnja. Ona ljudima ukida osnova ljudska prava i slobode, povećava zdravstvene rizike na globalnom nivou i pospješuje porast organiziranog kriminala.
Trgovina ljudima ima razarajući efekat na individualne žrtve koje su često izložene fizičkom i emocionalnom zlostavljanju, silovanju, prijetnjama upućenim njima lično i njihovim porodicama, krađi dokumenata, pa čak i smrti. Međutim, uticaj trgovine ljudima prevazilazi individualne žrtve; on podriva zdravlje, sigurnost svih država i bezbjednost njihovih građana.
Sve veća zajednica država čini značajne napore da se ovaj svirepi zločin eliminira. Prema Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima, zemlja koja ne uspije da napravi značajne napore u poštivanju minimuma standarda za eliminaciju trgovine ljudima, u ovom Izvještaju su klasificirane u „nivo 3”. Takva ocjena može uticati na uskraćivanje pomoći koju toj zemlji Sjedinjene Američke Države pružaju u oblastima koje se ne odnose na humanitarne potrebe i trgovinu. U procjeni naporâ stranih vlada, Izvještaj o trgovini ljudima ističe krivično gonjenje, zaštitu i prevenciju. Ali i pristup trgovini ljudima iz vizure žrtve jednako zahtijeva od nas da se pozabavimo i spasavanjem, rehabilitacijom i reintegracijom te da potičemo učenje i razmjenu najboljih praksi u tim oblastima.
Ove godine se navršava dvjesta godina od ukidanja transatlantske trgovine robljem. Da bi pokret koji je predvodio britanski parlamentarac William Wilberforce uspio, bile su potrebne decenije. Bilo je neophodno da država produbi i proširi definiciju ljudskog dostojanstva. Bilo je neophodno da se država izjasni da su moralne vrijednosti iznad komercijalnih interesa. Ništa manje se ne traži ni danas od svake države koja se prihvata izazova koji predstavlja ukidanje trgovine ljudima, oblika savremenog ropstva.
Kambodža: Trgovina djecom u svrhu seksualne eksploatacije: Sestre, desetogodišnja Naren i dvanaestogodišnja Siti, živjele su u Pnom Penu. Njihovi roditelji su pristali da dovedu djevojčice u iznajmljeni stan jednog Nijemca gdje će one pružati seksualne usluge za koji će dobiti novac. Dok su bili u stanu, Nijemac je djevojčice seksualno zlostavljao i zlostavljanje snimio video-kamerom. Na osnovu dojave jednog susjeda, devojčice je spasila izvjesna nevladina organizacija. Svjedočile su protiv tog Nijemca i svojih roditelja.
Definicija “trgovine ljudima”
Zakon o zaštiti žrtava trgovine ljudima definira „teške oblike trgovine ljudima” kao:
(a) Trgovinu seksom gdje je komercijalni seksualni odnos iznuđen silom, prevarom ili prisilom ili gdje osoba primorana da učestvuje u takvom odnosu nije napunila osamnaest godina; ili
(b) regrutiranje, sakrivanje, prijevoz, obezbjeđivanje ili nabavljanje osobe za rad ili usluge upotrebom sile, prevare ili prisile u svrhu podvrgavanja prisilnom ropstvu, ropskom radu, dužničkom ropstvu ili ropstvu.
Žrtva ne mora biti fizički transportovana s jedne lokacije na drugu da bi zločin bio klasificiran u okviru ovih definicija.
Opseg i priroda savremenog ropstva
Zajednički imenitelj raznih vidova trgovine ljudima jeste upotreba sile, prevare ili prinude u cilju eksploatacije pojedinca zarad profita. Žrtva može biti podvrgnuta radnoj eksploataciji, seksualnoj eksploataciji ili objema. Radna eksploatacija uključuje ropstvo, prinudni rad i dužničko ropstvo. Seksualna eksploatacija obično uključuje zlostavljanje u okviru komercijalne seks industrije. U drugim slučajevima, pojedinci, koji često zahtijevaju i seks, kao i rad, eksploatišu žrtve u privatnim kućama. Upotreba sile ili prinude može biti direktna i fizički nasilna i psihička.
Postoji širok spektar procjena opsega i rasprostanjenosti modernog ropstva. Međunarodna organizacija rada (MOR) – organ Ujedinjenih nacija zadužen za pitanja standarda rada, zapošljavanja i socijalne zaštite – procjenjuje da je 12,3 miliona ljudi na prinudnom radu, ropskom radu, prinudnom dječijem radu i u seksualnom ropstvu u svakom trenutku; druge procjene se kreću između 4 miliona i 27 miliona.
Prema istraživanju koje je sponzorirala Vlada Sjedinjenih Američkih Država, a koje je završeno 2006. godine, otprilike 800.000 žrtava trgovine ljudima svake godine prelazi međunarodne granice, što ne uključuje milione osoba koje su žrtve trgovine ljudima unutar granica sopstvene države. Oko 80 procenata transnacionalnih žrtava su žene i djevojčice, a čak i do 50 procenata su maloljetnice. Većina transnacionalnih žrtava su žene kojima se trguje u svrhu seksualne eksploatacije. Ovi brojevi ne uključuju milione žrtava širom sveta, i žena i muškaraca, kojima se trguje u okviru granica njihovih zemalja najviše u svrhu prinudnog ili dužničkog rada.
Trgovci ljudima vrebaju ugrožene osobe. Njihova meta su često djeca i mlade žene, a njihove prevare dovitljive i nemilosrdne, stvorene da obmanu, prinude i pridobiju povjerenje potencijalnih žrtava. Veoma često ova lukavstva uključuju obećanja za bolji život kroz brak, zaposlenje ili mogućnost obrazovanja.
Državna pripadnost žrtava trgovine ljudima raznolika je kao što to jesu i svjetske kulture. Neki napuštaju zemlje u razvoju u potrazi za boljim životom pomoću niskokvalificiranih poslova u prosperitetnijim zemljama. Drugi postaju žrtve prinudnog ili dužničkog rada u sopstvenim zemljama. Žene željne bolje budućnosti prijemčive se na obećanja da će dobiti posao u inostranstvu kao dječije negovateljice, spremačice, konobarice ili manekenke – što su poslovi koje trgovci ljudima pretvaraju u bezizlazni košmar prostitucije. Pojedine porodice daju svoju djecu odraslim osobama, često rođacima, koji obećavaju obrazovanje i povoljne prilike, ali umjesto toga djecu prodaju tamo gdje će ih eksploatisati.
Fokus Izvještaja o trgovini ljudima za 2007. godinu
Izvještaj o trgovini ljudima je najobimniji svjetski izvještaj o naporima vlada u borbi protiv teških oblika trgovine ljudima. Ovaj Izvještaj se odnosi na period od aprila 2006. do kraja marta 2007. Obuhvata zemlje koje su označene kao izvorne, tranzitne ili odredišne zemlje za znatan broj žrtava teških oblika trgovine ljudima. Izvještaj o trgovini ljudima za 2007. godinu predstavlja ažurirani, globalni pogled na prirodu i opseg savremenog ropstva i široku lepezu mjera koje preduzimaju vlade širom svijeta kako bi se borile protiv trgovine ljudima i iskorijenile je.
Pošto se trgovina ljudima vjerovatno proteže na sve zemlje svijeta, to što su pojedine zemlje izostavljene iz Izvještaja ukazuje samo na pomanjkanje adekvatnih informacija. U pojedinačnim izvještajima za zemlje opisani su opseg i priroda problema trgovine ljudima, razlozi zbog kojih je zemlja navedena u Izvještaju, te napori vlasti u borbi protiv trgovine ljudima. Svaki pojedinačni izvještaj takođe sadrži i procjenu mjere u kojoj vlasti poštuju minimum standarda za ukidanje trgovine ljudima, kako je to utvrđeno u Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima, kao i prijedloge za dodatne aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima. U preostalom dijelu pojedinačnog izvještaja opisuju se napori svake vlade da se primijene zakoni protiv trgovine ljudima, za zaštitu žrtava i prevenciju trgovine ljudima. Svaki pojedinačni izvještaj objašnjava osnovu za rangiranje određene zemlje u nivo 1, nivo 2, nivo 2 nadzorne liste ili nivo 3. Ako je zemlja rangirana u nivo 2 nadzorne liste, pojedinačni izvještaj sadrži objašnjenje, koristeći kriterije iz Zakona o zaštiti žrtava trgovine ljudima.
U Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima navode se tri faktora koji se uzimaju u obzir kad se određuje da li će se zemlja svrstati u nivo 2 (ili nivo 2 nadzorne liste) ili u nivo 3: 1) stepen u kojem je zemlja izvor, tranzitno područje ili odredište za teške oblike trgovine ljudima; 2) stepen u kojem vlada zemlje ne poštuje minimum standarda prema Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima i naročito stepen korupcije vlade u vezi s trgovinom ljudima; i 3) resursi i mogućnosti vlade da radi na ovim pitanjima i eliminira teške oblike trgovine ljudima.
Neke vlade su održale konferencije i formirale timove ili izradile državne akcione planove kako bi stvorile ciljeve u borbi protiv trgovine ljudima. Međutim, same konferencije, planovi i timovi nemaju veliku težinu pri procjeni napora jedne zemlje. Umjesto toga, ovaj Izvještaj se bavi konkretnim mjerama koje vlade preduzimaju u borbi protiv trgovine ljudima, naročito krivično gonjenje, osuđujuće presude i zatvorske kazne za trgovce ljudima, mjere za zaštitu žrtava trgovine ljudima i napore u pogledu prevencije. Izvještaj ne polaže mnogo na nacrte zakona i zakone koji još nisu doneseni. Na kraju, ovaj Izvještaj se ne fokusira na nastojanja vlasti kojima se indirektno doprinosi smanjenju trgovine ljudima, kao što su edukativni programi, pomoć ekonomskom razvoju i programi u cilju povećanja spolne jednakosti, mada su svi ti napori pažnje vrijedna nastojanja.
Metodologija
State Department je ovaj Izvještaj pripremio koristeći informacije američkih ambasada, zvaničnika stranih vlada, nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija, objavljenih izvještaja, istraživačkih putovanja u sve regione i informacije dostavljene na e-mail adresu tipreport@state.gov, koja je otvorena za nevladine organizacije i fizička lica na koju mogu dostaviti informacije o napretku vlasti u rješavanju problema trgovine ljudima. Američke diplomatske službe izvještavale su o stanju trgovine ljudima i akcijama vlasti na osnovu podrobnog istraživanja, uključujući i sastanke sa širokom lepezom državnih službenika, predstavnika lokalnih i međunarodnih nevladinih organizacija, zvaničnika međunarodnih organizacija, novinara, akademika i preživjelih žrtava.
Da bi sastavio ovogodišnji izvještaj, State Department se odlučio za novi pristup izvorima informacija za svaku zemlju da bi napravio sopstvene procjene. Procjena napora u borbi protiv trgovine ljudima svake vlade odvija se u procesu koji podrazumijeva dva koraka:
Prvi korak: utvrđivanje znatnog broja žrtava
State Department najprije određuje da li je zemlja „zemlja izvor, tranzitno područje ili odredište za znatan broj žrtava teških oblika trgovine ljudima”, što je generalno sto i više žrtava, što je isti prag koji je korišten u prethodnim izvještajima. Neke zemlje, za koje takvi podaci ne postoje, nisu rangirane po nivoima, ali su obuhvaćene u odjeljku o posebnim slučajevima s obzirom da postoje indikacije o trgovini ljudima u tim zemljama.
Drugi korak: rangiranje po nivoima
State Department svaku zemlju obuhvaćenu Izvještajem o trgovini ljudima za 2007. godinu rangira na jednu od tri liste, koje su ovdje opisane kao nivoi, u skladu sa Zakonon o zaštiti žrtava trgovine ljudima. Ovo rangiranje je zasnovano više na opsegu vladinih mjera u borbi protiv trgovine ljudima nego na obimu problema, mada je i to važno. State Department najprije procjenjuje da li vlada u potpunosti poštuje minimum standarda prema Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima za iskorjenjivanje trgovine ljudima (detaljno na strani 228-229). Vlade koje to čine rangirane su u nivo 1. Za ostale vlade State Department razmatra da li čine značajne napore da bi ispunile te standarde. Vlade koje čine značajne napore da bi ispunile minimum standarda rangirane su u nivo 2. Vlade koje u potpunosti ne poštuju minimum standarda i ne čine značajne napore da to postignu rangirane su u nivo 3. Na kraju se razmatraju kriteriji posebne nadzorne liste i, ukoliko je primjenjivo, zemlje nivoa 2 se rangiraju na nivo 2 nadzorne liste.
Posebna nadzorna lista – nivo 2 nadzorne liste
Zakonom o zaštiti žrtava trgovine ljudima stvorena je „posebna nadzorna lista” u Izvještaju o trgovini ljudima za zemlje koje treba posebno nadgledati. Listu sačinjavaju: 1) zemlje nivoa 1 iz sadašnjeg Izvještaja koje su 2006. bile rangirane u nivo 2, 2) zemlje nivoa 2 iz sadašnjeg Izvještaja koje su 2006. bile rangirane u nivo 3, i 3) zemlje rangirane u nivo 2 u sadašnjem Izvještaju, gdje je:
a) apsolutni broj žrtava teških oblika trgovine ljudima veoma značajan ili u značajnom porastu;
b) nema dokaza o povećanim naporima u borbi protiv teških oblika trgovine ljudima u odnosu na prethodnu godinu, uključujući i veći broj istraga, krivičnog gonjenja i presuda za krivična djela trgovine ljudima, veću pomoć žrtvama ili su smanjeni dokazi o saučesništvu državnih zvaničnika u teškim oblicima trgovine ljudima; ili
c) utvrđeno je da zemlja čini značajne napore u cilju ispunjavanja minimuma standarda na osnovu obavezivanja zemlje da preduzme dodatne korake u narednoj godini.
Ovu treću kategoriju (uključujući a, b i c) State Department naziva „nivoom 2 nadzorne liste”. U Izvještaju iz juna 2006. godine nivo 2 nadzorne liste obuhvatio je 32 zemlje. Sa dvije zemlje koje su ponovo svrstane u nivo 2 nadzorne liste u septembru 2006. i pet zemalja koje spadaju u prve dvije kategorije, navedene u gornjem tekstu, (prešle iz nivoa na kojem su bile u Izvještaju o trgovini ljudima za 2005. na sljedeći nivo u Izvještaju o trgovini ljudima za 2006.), ovih 39 zemalja je obuhvaćeno „Privremenom procjenom” koju je State Department objavio 1. februara 2007.
Od 34 zemlje sa nivoa 2 nadzorne liste u vrijeme Privremene procene, njih 10 je prešlo u nivo 2 u ovom Izvještaju, dok je 7 palo na nivo 3, a 17 je i dalje na nivou 2 nadzorne liste. Zemlje obuhvaćene posebnom nadzornom listom u ovom Izvještaju biće preispitane u okviru privremene procjene koja će Američkom kongresu biti dostavljena do 1. februara 2008.
Potencijalne kazne za zemlje rangirane u nivo 3
Vlade zemalja rangiranih u nivo 3 mogu postati predmet izvjesnih sankcija. Američka vlada može uskratiti pomoć u oblastima koje se ne odnose na humanitarne potrebe i trgovinu. Zemljama koje takvu pomoć ne primaju uskratiće se sredstva za učešće zvaničnika i službenika takvih vlada u programima obrazovne i kulturne razmjene. U skladu sa Zakonom o zaštiti žrtava trgovine, Sjedinjene Američke Države će se protiviti da sankcionirane vlade dobiju pomoć (izuzev humanitarne, trgovinske i izvjesne pomoći koja se tiče razvoja) od međunarodnih finansijskih institucija, kao što su Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. Ukoliko se primijene, ove sankcije stupaju na snagu 1. oktobra 2007.
Sve ili dio sankcija propisanih Zakonom o zaštiti žrtava trgovine ljudima mogu biti ukinute nakon što Predsjednik SAD-a odredi da li bi se pružanjem takve pomoći vladi promovirali ciljevi Zakona ili je drugačija odluka u nacionalnom interesu Sjedinjenih Američkih Država. Zakonom o zaštiti žrtava trgovine ljudima također je predviđeno da se sankcije mogu odbaciti ako je neophodno da se izbjegnu značajne negativne posljedice po ugroženu populaciju, uključujući žene i djecu. Sankcije se neće primjenjivati ako Predsjednik utvrdi da je, nakon objavljivanja ovog Izvještaja ali prije uvođenja sankcija, vlada ispunila minimum standarda ili čini značajne napore da to postigne.
Bez obzira na rangiranje, svaka zemlja, uključujući i Sjedinjene Američke Države, može učiniti i više. Ni za jednu državu dati rang nije trajan. Sve zemlje moraju održavati i povećavati napore u borbi protiv trgovine ljudima.
Kako se Izvještaj koristi
Ovaj Izvještaj je diplomatsko sredstvo koje Američka vlada koristi kao instrument za trajni dijalog i podsticaj i kao vodič za usmjeravanje resursa na programe i politiku krivičnog gonjenja, zaštite i prevencije. State Department će nastaviti da sa vladama radi na sadržaju izvještaja kako bi povećao saradnju u cilju iskorjenjivanja trgovine ljudima. U narednoj godini, a posebno u mjesecima prije određivanja sankcija za zemlje nivoa 3, State Department će koristiti informacije ovdje prikupljene da bi efikasnije odredio programe pomoći i radio sa zemljama kojima je potrebna pomoć u borbi protiv trgovine ljudima. State Department se nada da će Izvještaj biti katalizator za vladine i nevladine napore u borbi protiv trgovine ljudima širom svijeta.
Definicija "trgovine ljudima"
U Zakonu o zaštiti žrtava trgovine ljudima „teški oblici trgovine ljudima” su definirani kao:
(a) trgovina seksom gdje je komercijalni seksualni odnos iznuđen silom, prevarom ili prisilom ili gde osoba primorana da učestvuje u takvom odnosu nije napunila osamnaest godina; ili
(b) regrutiranje, sakrivanje, prijevoz, obezbjeđivanje ili nabavljanje osobe za rad ili usluge upotrebom sile, prevare ili prisile u svrhu podvrgavanja prisilnom ropstvu, ropskom radu, dužničkom ropstvu ili ropstvu.
Definicije pojmova
Trgovina seksom podrazumijeva regrutiranje, sakrivanje, prijevoz, obezbjeđivanje ili nabavljanje osobe u svrhu komercijalnog seksualnog odnosa.
Komercijalni seksualni odnos podrazumijeva bilo koji seksualni odnos za koji osoba daje ili prima bilo šta što ima vrijednost.
Prisila podrazumijeva a) prijetnje teškom povredom ili fizičkim zadržavanjem osobe; b) svaku prevaru, plan ili metod kojim se osoba navodi da povjeruje da će posljedica odbijanja odnosa biti teška povreda ili fizičko zadržavanje bilo koje osobe; ili c) zloupotreba ili zaprijećena zloupotreba zakonskog postupka.
Prisilno ropstvo podrazumijeva stanje ropstva iznuđeno pomoću a) svake prevare, plana ili metode kojim se osoba navodi da povjeruje da će posljedica odbijanja takvog stanja ili nastavka takvog stanja biti teška povreda ili fizičko zadržavanje te ili neke druge osobe; ili b) zloupotreba ili zaprijećena zloupotreba zakonskog postupka.
Stanje u zemljama:
BOSNA I HERCEGOVINA
Bosna i Hercegovina je zemlja porijekla, tranzita i odredišta za žene i djevojke kojima se trguje unutar i van zemlje u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije. U proteklih godinu dana došlo je do porasta broja žrtava iz Bosne i Hercegovine kojima se trgovalo u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije unutar zemlje. Postoje izvještaji o trgovini romskom djecom unutar Bosne i Hercegovine u svrhu prisilnog rada. Strane žrtve uglavnom dolaze iz Srbije, Ukrajine, Moldavije, Rumunije i Rusije. Nekim žrtvama se trguje preko Bosne i Hercegovine do Zapadne Evrope u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije.
Vlada Bosne i Hercegovine ne poštuje u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima; međutim, ona čini znatne napore u pravcu njihovog potpunog poštivanja. Vlada je u toku izvještajnog perioda pokazala veća nastojanja ka rješavanju trgovine ljudima, posebno u oblasti pružanja pomoći žrtvama. Vlada i dalje aktivno radi na istrazi u predmetima trgovine ljudima; međutim, kazne koje se izriču optuženima oglašenim krivim za trgovinu ljudima i dalje su niske ili im se izriču uvjetne kazne. Vlada bi trebala biti više proaktivna u energičnom gonjenju počinitelja krivičnog djela trgovine ljudima tako što će osigurati da su kazne dovoljne u smislu sprečavanja novih djela trgovine ljudima; također bi trebala intenzivirati nastojanja u pravcu rješavanja problema saučesništva dužnosnika javnih organa vlasti u trgovini ljudima.
Krivično gonjenje
U proteklih godinu dana je Vlada Bosne i Hercegovine u znatnoj mjeri povećala svoja nastojanja u pogledu provođenja zakona. Vlada sprečava trgovinu ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije prema članu 186. Krivičnog zakona. Kazne koje se izriču za trgovinu ljudima u svrhu komercijalne seksualne eksploatacije su jednake kaznama koje se izriču za krivično djelo silovanja. Zakonom propisane kazne za djelo trgovine ljudima su dovoljno oštre; međutim, nekim počiniteljima se izriču blage ili uvjetne kazne. Vlada je izvijestila da se 2006. godine vodilo 90 istraga u predmetima trgovine ljudima, od čega je 70 predmeta iz prethodne godine. Jedan osuđeni trgovac ljudima je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina za trgovinu ljudima i šest godina za pranje novca. To je bila najduža kazna zatvora izrečena za krivično djelo trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini. Sudija je također odredio oduzimanje stana od osuđenika za trgovinu ljudima i isplatu odštete žrtvi u iznosu od 62.500 američkih dolara. Drugooptuženi u istom predmetu je proglašen krivim i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet i po godina, a trećeoptuženi je oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza. U proteklih godinu dana krivično gonjenje je pokrenuto u 31 predmetu. U toku 2006. godine Udarna grupa je izvršila upad u tri poznata bara u središnjoj Bosni. Izvršena su četiri hapšenja i kaznene prijave su podignute protiv 11 osoba osumnjičenih za umiješanost u trgovinu ljudima. Iako postoje izvještaji o umiješanosti službenih osoba u trgovinu ljudima, nema izvještaja o krivičnim gonjenjima i presudama izrečenim službenim osobama za umiješanost u trgovinu ljudima.
Zaštita
Vlada Bosne i Hercegovine je u toku 2006. godine pokazala veća nastojanja u pravcu zaštite žrtava trgovine ljudima. Vlada je podsticala žrtve na pružanje pomoći postupku krivičnog gonjenja počinitelja trgovine ljudima. Vlada daje zakonske alternative izmiještanju žrtava trgovine ljudima u zemlje u kojima bi se one suočavale s problemima ili odmazdom preko postupka izdavanja kratkoročnih i dugoročnih humanitarnih viza. 2006. godine je jedanaest žrtava trgovine ljudima dobilo boravišne dozvole iz humanitarnih razloga. Tužioci mogu žrtvama ponuditi zaštićeni status kroz vladin program zaštite svjedoka ukoliko utvrde da je sigurnost žrtve u opasnosti. Do sada je najmanje šest žrtava trgovine ljudima bilo uključeno u program i dobilo status zaštićenog svjedoka. U nekim slučajevima žrtve i svjedoci su izmješteni u treće zemlje. Žrtve se ne kažnjavaju za nezakonita djela koja su posljedica trgovine ljudima. Vlada i nevladine organizacije su utvrdile i potpisale protokol o mehanizmu upućivanja žrtava organizacijama koje vrše pregled i identifikaciju žrtava iz drugih zemalja i koje im pružaju pomoć. Organi unutrašnjih poslova i Granična policija koriste upitnike putem kojih identificiraju eventualne žrtve. Državni koordinator za trgovinu ljudima prenio je nadležnost za pružanje pomoći žrtvama na pet domaćih nevladinih organizacija koje se bore protiv trgovine ljudima i pružaju smještaj i zaštitu žrtvama, ali on nadgleda upravljanje smještajem i poštivanje standarda. Jedna nevladina organizacija pruža besplatnu pravnu pomoć žrtvama kojima su smještaj obezbijedile nevladine organizacije.
Sprečavanje
Vlada Bosne i Hercegovine je provela veći broj aktivnosti na povećanju javne svijesti i sprečavanju trgovine ljudima. Državni koordinator je u partnerstvu sa organizacijom IOM vodio veliku javnu kampanju na državnom nivou u okviru koje su dijeljeni pamfleti, lijepljeni plakati, emitirani TV spotovi i tridesetominutna dokumentarna emisija na javnim i privatnim televizijskim kanalima. Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima također je sudjelovao u nekoliko javnih kampanja za podizanje svijesti građana koje su provele nevladine organizacije i obratio se načelnicima općina, policiji, socijalnim radnicima i sudijama općinskih sudova u sklopu programa jačanja kapaciteta. U saradnji sa predstavnicima romske zajednice i jednom nevladinom organizacijom, Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima je skrenuo pažnju javnosti na prosjačenje i prisilni rad romske djece. Plakati sa sadržajem iz konteksta borbe protiv trgovine ljudima i brojevima vruće linije postavljeni su na graničnim prijelazima i na Međunarodnom aerodromu Sarajevo.